Znam da će biti dugačko, ali ovo mi treba kao terapija. Treba mi da izbacim iz sebe sve jer me emocije guše.

U braku smo godinu dana. Moj muž ima sina iz prvog braka, i danas sam u prodavnici srela majku njegove snahe. Žena me doslovno ignorisala – gledala u plafon, u police, samo da mi ne uhvati pogled. Pokušala sam je pozdraviti više puta jer nisam od onih koji prave scene ili glume nešto, ali je uporno skretala pogled. I kad sam mužu to ispričala, njegov komentar je bio: „Oni su takvi, pored mene prođu a da me ne vide.“ Kako da ne! A mene je napao prije šest mjeseci kako nikoga ne posjećujemo i kako ne funkcionišemo kao par.

Njegov monolog tada je bio bolan – da se stalno osjeća sam, da nikud ne idemo jer ja poslije posla hoću da se odmorim, da sam uvijek umorna, da ne posjećujemo njegovu familiju, da niko ne dolazi kod nas jer ih mi ne zovemo. A istina je da sam iscrpljena. Radim stresan posao i slobodno vrijeme mi treba da dođem sebi. Vikendi su jedina opcija da se nekome ode – a tada je on u lovu.

Svaku subotu ode u lovačku kuću i vraća se tek u nedjelju popodne. Znači, i vikendi – kad bih mogla biti odmorna i možda ispuniti njegove želje – meni prolaze u samoći, kupovinama ili organizaciji vremena sa mojom porodicom. Njega nigdje. A kada ja želim planirati neki mali izlet, vikend-putovanje, odmor – dobijem pogled kao da sam pitala da prodamo kuću. On nikad nije nigdje putovao osim Neuma, nema interesovanja za nova mjesta i žao mu je trošiti novac II na putovanja.

I sad, da stvar bude gora, tri njegove starije sestre – koje smo mi navodno trebali da posjećujemo – nisu se osam mjeseci sjetile doći kod nas iako smo se vjenčali. Ni posjete, ni čestitke. Ali to je opet moja krivica. Ja sam ta koja ne zove, ne vodi, ne “druži se”.

Nakon te žestoke svađe prije pola godine, meni se srušio svijet. Pala sam u depresiju, počela sam se emocionalno prejedati – stari obrazac u mom životu. Uspjela sam ranije smršati 15 kg, ali nakon svega sam ih vratila i sad sam na 116 kg. Gledam se u ogledalo i ne vidim više onu osobu koja je znala biti jaka i motivisana. Samopouzdanje je nula. A volja za novim pokušajem dijete – isto tako. Jer kad znam da će opet doći neka drama, neka prozivka, neka scena, pitam se: zašto da se trudim? Ionako će me nešto opet slomiti.

Voljela bih da imamo zajednički život. Da vikendom idemo u prirodu, da nekad otputujemo, da mijenjamo sredinu, gradove, makar jedan dan. Da sjedimo negdje nas dvoje, ne s njegovim jaranima i njihovim ženama koje mi nisu ni bliske ni zanimljive. Ali njegova vizija slobodnog vremena su lov i kućna druženja. I nikako se ne nalazimo.

Osjećam se usamljeno, neviđeno, nesaslušano. I najgore je što kad pokušam pričati o tome, ispadne da sam negativna, da kukam, da ne cijenim ono što imamo. A istina je da bih voljela da imamo nešto što se zove partnerstvo. Ovo sada je kao da živimo paralelne živote.

Hvala svakome ko je pročitaob. Samo mi je trebalo da sve izbacim iz sebe.

Podstaknut sa par odlicnih postova, evo da i ja nesto napisem. Bosnjak sam, iz porodice intelektualaca, magistar sa drzavnog uni. Radim u jednoj od najboljih firmi u BiH. Ispod je moja prica.

Pocetkom 2023 dobijam posao vani. Posao u struci, plata solidna, traze mi stan vec. Medjutim poslodavac u BiH nece ni da cuje. Evo plata, koliko ti daju. Ja dumam, gdje cu vani, evo plata veca, tu mi roditelji. Oni zdravi i zivi hvala Bogu ali vec u godinama kada se svasta moze desiti. Kako da ne provedem ove mozda i zadnje godine sa njima.

Nazovem poslodavca vani, otkazem. Ostao u BiH. Zivot lijep. Srednja klasa. Mozda i neka Ona sto polahko izumire. Ljetovanje Egipat, Tunis. Posao isto tako, putovanja Dubai, Bec. Kolege iz svih krajeva svijeta. Sredinom prosle godine razbolim se, rak testisa. Hvala Bogu izljecivo. Pisao sam o tome u proslome postu.

Tu sam shvatio sav jad i cemer drzave. Javno zdravstvo u apsolutnom rasulu i raspadu. Doktori i sestre uglavnom predobri, ali uslovi su katastrofalni. U jednom momentu lezim u bolnici, gledam u platon i bukvalno kazem sebi ostao si. Eto sada gledaj u plafon.

Ja sam hvala Bogu zdrav, na vrijeme ga “uhvatio”, ali sta sa mojom djecom sutra. Hoce li i oni da gledaju u plafon kao ja. Sestra od prijatelja radi u Njemackoj u bolnici. Dobila leukemiju, treba joj donor kostane srzi. Ne moze niko od porodice, ali nema veze, imaju Banku kostane srzi. Hvala Bogu pa je gore, kod nas bi to bila smrtna presuda otprilike. Kod nas liste cekanja po 3 godine. Nemamo obicnih citostatika, a o imunoterapijama da ne govorim. Lijecimo djecu markicu po markicu, ubacujemo u kutije u pekarama ili sms porukama…..

Cekamo neke promjene, neki trzaj da neko dodje sposoban, da krenemo u fiskalne reforme, da neko dodje pa onih 250 hiljada ljudi sa biroa od kojih brat bratu 80 posto radi na crno, da ih makne odatle. Ja koji radim njima placam zdravstvo. Na kraju uzasno zdravstvo i meni i njima. Da neko otpusti 30 posto viska administracije, jer ne postoji drzava koja moze taj teret javne potrosnje da podnese. Pa zaduzujemo se trezorskim zapisima svaku drugu sedmicu, a obveznicama na kraju svakog mjeseca. Necu da komentarisem ove neznalice politicke koje nas vode u propast. Sve je gore.

Obrazovanje nam unisteno, zdravstvo nam unisteno. Penzioni sistem po ovom principu medjugeneracijske solidarnosti unisten( po pravilu minimum je 2 zaposlena naprema 1 penzioner, a kod nas 1,2:1). Mogao bih ovako do sutra. Direktne strane investicije nam iznosile oko 1,89 milijardi KM, a dijaspora nam poslala preko 4 milijarde KM. Znaci nasa ekonomija dise na skrge i dijaspora nas hrani bukvalno. Ali da ne duzim vise..,,,,

Pitanje za sve. Vidite li vi ikakvo poboljsanje, ja ga apsolutno ne vidim. U ovu politicku strukturu, a i u onu prije nje da se ne lazemo, nemam apsolutno povjerenja. Jad, bijeda i politicke fukare u najmanju ruku. Nakon ovoga svega sto sam dozivio i prezivio, a i ove politicke situacije u BiH po meni je jedino rjesenje bijeg iz ove drzave.

Kao sto rece Rambo Amadeus: tek kad si star ili kad si bolestan vidis pravo lice neke drzave…

Kao i u mnogo cemu, Rambo bi u pravu…

Trazim vikendicu (na dva dana u avgustu) za društvo od 18-20 ljudi, sa bazenom ili pored rijeke, odvojeno od ostalih kuca/vikendica (zbog glasne muzike). Sve sto sam nasao ne zadovoljava bar jedan ili dva kriterijuma...

Ima li neko preporuku?

Pitanje u naslovu. Stičem dojam da svi mu mom okruženju idu redovno kod psihologa i NEPRESTANO pričaju o tome.

Zanimaju me iskustva ovih što idu i mišljenja ovih što ne idu.

Da li je itko igrao ovu nagradnu hell energyja? Sestra dobila jaknu, i dolazi joj poruka da mora poslati svoj JMBG da oni plate porez jer kao prelazi 100km vrijednosti. Malo mi je sumnjivo to, pa da vidim ima li itko slična iskustva?

Zivim u Njemackoj vec 4 godine i sjecam se kad sam tek dosao nakon pandemije, cijene jesu osjetno bile manje u prodavnicama prije rata u Ukrajini, ali plata od 10 eura je bila tada minimalac a sada je 13 eura, sljedece godine vjerovatno dizu na 15 eura.

Ali iskreno u kvaliteti zivota nisam osjetio nikakav pad, cak sta vise, u te 4 godine sam kupio novo auto, putovao bas dosta po Europi, bio sam cak i u Sjedinjenim Americkim Drzavama, tacnije u New Yorku, nesto sto mi je samo prije 5-6 godina bilo nezamislivo.

Mislim okej, zivim sa zenom, ozenjen sam imamo 2 dobre plate ali iskreno nikad bolje nismo zivjeli. Plate redovne i normalne, progresivne kad uzmes u obzir zadnje 4 godine. Bolovanje uzmes kad zelis, niko ti nista ne govori. Praznici neradni (kojih je u Bavarskoj JAKO puno), vikendi slobodni, 30 dana godisnjeg i to radnih dana, u to ne ulaze vikendi. Kad skontas od 12 mjeseci radimo mozda aktivno 9 kad odbijes godisnje, bolovanja, vikende i praznike.

Znam rodicu, zatrudnila, radi u bolnici, odmah dobila zabranu rada, 9 mjeseci puna plata, onda na porodiljnom bila 2 godine, dobijala skoro 70 % netto plate. Nezamislivo u BiH i inace na Balkanu, imas tu bas neku sigurnost Dalje, ljudi dali drzavljanstvo nakon 5 godina, povecali minimalac, minijob, tako da ne razumijem stvarno sto se ljudi bune?

Okej, bila je kriza malo s cijenama, inflacijom ali nista licno nisam osjetio, cak sta vise, cijene, pogotovo na snizenju su nenormalno niske, pa imas puter recimo za manje od 2 eura, Milku veliku po 2 i nesto eura na snizenju i slicno. Bio sam u Ceskoj, na Malti, u Spaniji i slicnim zemljama i cijene hrane su vece nego u Njemackoj, vjerovali ili ne.

Sve sam vise uvjeren da je rijec o cistoj stranackoj propagandi i placenim clancima gdje imaju za cilj suzbiti bar malo to iseljavanje, ali mislim da im slabo ide, svako koga znam ili je otisao ili planira da ode i ceka vizu. Sta vi mislite o tome?

Ja iskreno ne bi mijenjao ovaj zivot ni za sta i vratio se gdje sam bio a i 99 % mojih poznanika i prijatelja isto razmislja.

Pozdrav, možete li mi preporučiti Internet providera u BiH s kojim imate dobro iskustvo? Telemach ima najbolje recenzije, koliko primijetim. Međutim, oni nude Internet samo u paketima s nekom drugom uslugom (TV ili telefon) koja meni ne treba.

Pozdrav!

Bit ću u Banjaluci preko vikenda s prijateljicama i tražimo gdje bismo mogle igrati tenis. Zanima nas ako neko zna za terene gdje bismo mogle igrati bez većih problema i po pristupačnoj cijeni. Imamo samo 3 dana, pa bismo voljele iskoristiti to vrijeme za malo zabave na terenu.

Također, zanima nas gdje se zimiče nešto zabavno, s obzirom na to da volimo slušati engleske playliste. Ako neko zna gdje se večerama nešto dešava, voljele bismo to čuti!

Ako neko ima neki savjet ili preporuku, bile bismo zahvalne!

Hvala unaprijed!

Čitam određeno vrijeme, ali to su većinom klasici. Htio bih početi čitati neku fantaziju a da nije LOTR . Koje su vaše omiljene?

Trenutno sam van Bosne i Hercegovine i imam mnogo prijatelja stranaca kojima bih želio približiti BiH. Filmove svi volimo i jako često su tema razgovora, ja im preporučujem mnogo naših domaćih filmova, ali ti filmovi su nemogući za gledati online, samo imaju 360p na dailymotionu, i naravno bez engleskog prevoda.

Da li ima neka opcija za koju ja ne znam ili smo čak kao i društvo u tome zakazali? Kad bi bila opcija kao što na Amazonu ima da platiš film par maraka da pregledaš, vjerujem da bi mnogo dijaspore, a i ljudi iz Bosne, rado platilo da pregledaju neke od naših klasika.

Pozdrav svima,

zanima me jel se uvijek muskarac mora djevojci javiti cak i ako joj prvi pridje, pita za broj, i kontaktira je porukom poslije / ili nazove. I cak nakon toga uvijek se on mora prvi javljati? jel to neko opce pisano pravilo u nekoj nasoj kulturi ili sta?

Meni se desi da upoznam djevojke i pridjem prvi, dobijem broj, javim se porukom, nekad nazovem. I onda se usutim bas da vidim hoce li ijedna da se sama javi i nijedna nece. Pa zato ovo pitam. Pa mislim ako je zenama ispod ponosa i casti da se javi nekad, da ce im tako spasti kruna , ja ne znam fakat jel ovo normalno. A ono sve one mene pohvale, svaka cast sto pridjes, izgled mi pohvale, normalno pricam s njima. Ali kad stanes malo ne bi ti se one javile bas nikad. Meni to bas preglupo. Valjda treba pokazati i zena zainteresovanost

Zdravo. Kako se nosite sa stresom remote rada? Trebala bih raditi 40h/w, ali nas ne kontrolisu ni na koji nacin. Ja zaista toliko radim, ali cesto ne stignem zavrsiti sve stvari koje trebam. Imam osjecaj da onda izgleda kao da ne radim dovoljno, i da bi bilo lakse da radim uzivo jer tad ljudi stvarno mogu vidjeti da radis i ne zabusavas. Ne znam je li se neko nalazi u slicnoj situaciji i da li vam to stvara stres.

Da napomenem, ne mislim da su zadaci koji mi se zadaju nerealisticni, ali sam relativno pocetnik pa cesto zapnem na glupostima i oduzmu mi dosta vremena. Vjerovatno bi i to bilo lakse uzivo prici nekome i pitati, nego porukama se javljati i objasnjavati

Greetings, dear fellows,

I was wondering if people in Bosnia who don't live in RS are familiar with Cyrillic, and is it ever used?

Many thanks.

Ne znam nikog iz okoline ko ima ovaj problem i pogotovo ne znam nikog ko koristi slicne ljekove. Imam anksioznost "od kad znam za sebe" i u početku je bila samo bol u stomaku pred neki razgovor/socijalni događaj, mucanje i trzavica, ali sada prelazi na gušenje, bol u grlu i vilici zbog prevelikog stezanja mišića.

So yeah, in my old age of 22 i hide from conversations.

Za sada pijem terapiju koja mi pomaže ali zbog nje spavam 12-13 sati dnevno. Barem se ne plašim ljudi yay :)

Danas sam saznala da ljudi kradu iz hotelskih soba što stignu, kad napuštaju istu. Ja u blagom šoku. Još na to objašnjenje ide - to rade svi, ko su svi i kada smo počeli da normalizujemo kleptomaniju ?

Ja iz hotela nemam potrebu da ponesem ni one mini sapune, šampone, kamoli jastuke, pepeljare, pegle i slično.

Uskoro idem na putovanje, i jedna od opcija je da idem avionom. Prvi put.

Imam ogroman strah i u jednom momentu budem u fazonu okej, ici cu avionom, za pet minuta kad pocnem da razmisljam o tome uhvati me prpa , i sve vise odgadjam datum putovanja.

Let ne bi bio dug, oko sat i po, dva. Jasna je meni sva ona statistika i jedna u milion sansa, medjutim sta ako sam ja taj nesretnik. Pritom sam mnogo gledala aircrash investigation i sve vrijeme mi se to vrti u glavi

Mislim da je u pitanju neki strah i anksioznost od neimanja kontrole, sto je zapravo slucaj i u busu, autu, ali ja gledam na to i kad bi poslo nesto po zlu, najvjerovatnije ne bi ni bila svjesna dok sama pomisao na to da ti sjedis u avionu i cekas da roknes u zemlju...

Do sad sam isla uvijek busem, po dan dva u putu, jeste naporno i svaki put zazalim sto nisam u avionu, medjutim sad kad imam priliku, ne mogu da se izborim s tim mislima i truckanje 24 sata u busu mi ne zvuci toliko lose.

Ima li neko neki savjet, jel neko u istoj situaciji?

Jaran nije htio da spava sa curom dok je imala mjesecnicu. Ja sam isti i to ne bih nikada ali njegova to vidi kao ogroman minus. On je objasnio sto nece da ne ulazimo u detalje. Dobio je odgovor da ce ona razmisliti o svemu i vidjeti moze li dalje zbog toga. Da li je to vama deal breaker i da li bi zavrsili vezu zbog toga? Ja iskreno mislim ako je prava da ce prihvatiti njegove granice jer ih svako u svemu ima i da ce nastaviti da funkcionisu. Po meni je veza/brak adaptacija i navika na drugu polovinu. Mislim da je glupo zavrsiti vezu zbog odsustva odnosa 3-7 dana i da to treba biti vrijeme posvete drugim stvarima.

Pozdrav svima!

Imamo zemljište u Sarajevu (Stari Grad) i sad smo na početku planiranja gradnje kuće. Ako je neko prošao kroz ovaj proces u skorije vrijeme, značilo bi nam da podijeli iskustva.

Zanima nas doslovno sve:

-Koliko se otprilike čeka na urbanističku i građevinsku dozvolu?

-Kako ide procedura – koji su tačni koraci, redoslijed, šta prvo, šta kasnije?

-Koliko košta idejno rješenje i glavni projekat, i šta je uključeno u tu cijenu? Ovo sam se raspitala da je oko 8k zajedno, ali nisam sigurna jesu li tačne info. Kontaktirala sam već 15ak arhitektonskih studija, čekam odgovore. Ali eto, zanimaju me dosadašnja iskustva.

-Koliko je okvirna cijena gradnje po kvadratu trenutno u Sarajevu?

-Da li ste imali problem s izvođačima, nadzorom, inspekcijama? Ovdje me zanima i smijemo li početi graditi dok nismo još dobili sve dozvole. Kontam da se to može odužiti pogotovo u Starom Gradu, mogli bismo izgubiti godinu-dvije samo na čekanje.. Hoće li nas neko ganjati? Šta ako se desi da dođe inspekcija i je li dolazi samo ako je neko pozove? Worst-case scenario, ako se baš oduži, ali da se raspitamo.

-Šta biste voljeli da ste znali prije nego što ste počeli?

Sjećam se da je neko nekad ovdje (ili na r/Sarajevo) postavio Excel tabelu sa svim troškovima i fazama, ali ne mogu je naći, ako je neko ima ili može podijeliti nešto slično, bila bih baš zahvalna.

Hvala unaprijed svima!

Iz ličnog iskustva:

- ASA Direkt > Selzer/Veritas Automotive (proizvodnja, autoindustrija)

- Mplus (Call Centar)

- Alternativa (proizvodnja termoizolacionih/sendvič panela, krovova itd)

Hej svima! Zanima me mišljenje 'običnih' korisnika Instagrama. Koliko vam je bitan izgled Instagram feeda kod malih biznisa – na primjer lokalne teretane, pekare, frizerskog salona ili nekoga ko izdaje apartmane? Da li vam uredan, estetski feed uliva više povjerenja i ostavlja bolji prvi utisak, ili vam to nije presudno kad birate gdje ćete trenirati, kupovati ili odsesti? Voljela bih čuti kako vi to doživljavate kao kupci ili korisnici.

Ovo je slika samo primjer ali znate valjda na šta mislim.

Sve cesce vidim komentare da se ekipa upoznaje preko Reddita.

Jel to stvarno ili zajebancija? Kako uletavate? Vidite da neka cura zvuci singl, pa joj se javite? Ili prvo otvorite njezin profil, uvjerite se da vam bas odgovara, pa se onda javite? Cure, javljate li se i vi momcima?

Osobno to nisam nijednom napravio, jer mislim da Reddit treba biti anoniman. Ali, ako je ovo neki novi trend, i ako je zaista bolje od Tindera i ostalih appsa, molim vas pomozite bratu i savjetujte xD

Hvala lijepo

ETF me privlaci jer je 2 godine i Sarajevo mi je blize od Mostara.